Intervju sa Šejlom Pepić, diplomiranom socijalnom radnicom, magistrantkinjom Fakulteta političkih nauka i predstavnicom Romskog savjeta.
Romski savjet već dugi niz godina predstavlja organizaciju koja je čvrsto posvećenja integraciji i unapređenju kvaliteta života RE zajednice. Organizacija predano radi i na afirmaciji romskog nasljeđa u Crnoj Gori, saradnji sa civilnim sektrom i adekvatnom rješavanju izazova sa kojima se suočavaju mladi iz RE zajednice.
Sa Šejlom Pepić, predstavnicom Romskog savjeta i magistrantkinjom Fakulteta političkih nauka u Podogorici, razgovarali smo o perspektivama mladih iz RE zajednice, uzrocima neadekvatnog razvijanja praktičnih vještina i sticanja formalnog obrazovanja, te problemima sa kojima se zajednica godinama suočava, poput diskriminacije, prosjačenja i ugovorenih brakova.
Kako Vi vidite položaj mlade osobe koja dolazi iz jedne marginalizovane društvene zajednice? Dajemo li im kao društvo dovoljno prostora da napreduju i budu dio procesa donošenja odluka?
Svjesni smo i svjedoci da položaj romske i egipćanske zajednice nije povoljan u Crnoj Gori, ali ako se osvrnemo par godina unazad, možemo reći da ima pomaka, ali da ima još uvijek dovoljno prostora da se radi na poboljšanju položaja romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori. Mi kao Romski savjet imamo jako dobru komunikaciju sa mladima i zaista smatramo da su mladi upravo, pokretači promjena, ali moramo biti svjesni i njihovog položaja i da se upravo mladi, susreću i suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije, stereotipa i predrasuda kako i tokom formalnog obrazovanja, tako i tokom svakodnevnog života. I upravo iz toga razloga, mnogo je bitno pružiti priliku i dati šansku mladima koji dolaze iz romsko- egipćanske zajednice, jer zaista ukoliko im se da šansa, oni mogu pokazati, da mogu ostvariti iste ako ne i bolje rezultate,nego što se pretpostavlja.
Smatramo da su mladi upravo, pokretači promjena, ali moramo biti svjesni i njihovog položaja i da se upravo mladi, susreću i suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije, stereotipa i predrasuda kako i tokom formalnog obrazovanja, tako i tokom svakodnevnog života.
Godinama postoji veliki problem sa nedostatkom adekvatnog formalnog obrazovanja i razvijanja praktičnih vještina među mladima iz romske i egipćanske zajednice što umnogome doprinosi socijalnom distanciranju, pa gdje Vi vidite uzroke i na koji način institucije (na kojima leži ogromna odgovornost), mogu doprinijeti prevazilaženju svih izazova sa kojima se suočavaju mladi iz RE zajednice?
Kao što sam rekla, potrebno je pružiti šansu, a upravo odgovornost institucija ima tu veliku ulogu. Mi imamo pomaka u statistici kada je u pitanju obrazovanja, ali koliki je kvalitet toga obrazovanja, to je pitanje, jer imamo kada u praksi imamo dječaka ili djevojčicu koja pri završetku osnovnog obrazovanja, nije elementarno obrazovana, šta možemo očekivati nakon završetka osnovnog obrazovanja. Naravno odgovornost ne treba tražiti samo u jednoj strani, već kako i u relevantnim institucijama tako i u samoj zajednici. Upravo, jako su nam važni pozitivni primjeri iz same zajednice, između ostalih i visokoškolci, koji će pokazati da je obrazovanje put kojim se treba ići, a samim tim i prevazići sve probleme i prepreke, sa kojima se, sigurna sam, suočavaju.
Kolika je opasnost od razvijanja/povećanja socijalne distance, ukoliko mlade iz marginalizovanih grupa ne uključimo adekvatno i ne damo im mogućnost/ priliku za razvijanje sposobnosti i vještina?
Opasnost je velika, jer mladima je potrebno da se uključe u sve relevantne teme, u društvene tokove i da se osjećaju prihvaćeno,a ne kao građanke i građani drugog reda. Potrebno je čuti i prikazati ideje mladih, prihvatiti ih i svakodnevno raditi sa njima. Veliku ulogu u svemu ovome ima i neformalno obrazovanje, jer mladi upravo kroz neformalno obrazovanje, pokazuju možda neka svoja buduća interesovanja, zainteresuju se za neke druge prilike i upoznaju i mlade iz većinske zajednice, jer samo upoznavanjem jedni sa drugima, mogu se smanjiti predrasude.
Moram istaći dobru saradnju sa Kancelarijom za Rome i Egipćane kao i sa Kancelarijom za mlade, koje funkcionišu u okviru Glavnog grada, i sa kojima imamo zajednički cilj, a to je integracija i smanjenje etničle distance i povećan broj mladih, obrazovanih ljudi, koji su uključeni u društvene tokove u Crnoj Gori.
Koji su to glavni izazovi sa kojima se suočavaju mladi iz RE zajednice prilikom pronalaska zaposlenja? Da li je i tu stigmatizacija od strane zajednice još uvijek najveći problem ili smatrate da je upravo nedostatak prilika za formalno i neformalno obrazovanje/ unaprijeđenje vještina, ključan faktor pronalaska adekvatnog poslovnog angažmana?
Glavni izazovi sa kojima se suočavaju mladi jeste oblik same diskriminacije od strane samog nadređenog kada je u pitanju potencijalni zaposleni koji dolazi iz RE zajednice. Još uvijek je veliki stepen diskriminacije i predrasuda zastupljen, ali i nedovoljno prilika za unaprijeđenje vještina je takođe jedan od ključnih fakora.
Sa kakvim se sve izazovima susrijeće jedna mlada žena iz marginalizovane zajednice?
Po mom mišljenju, mnogo je teži ženi koja dolazi iz marginalizovane zajednice, da prikaže svoje ideje, da one budu prihvaćene i da ona ostvari dobre rezulate. Još uvijek vlada veliki stepen patrijahata a samim tim i tradicionalni oblik ponašanja je u jako velikoj mjeri zastupljen. U suštini, mi kao društvo još uvijek ne možemo prihvatiti da žena može biti ravnopravna, pogotovo kada dolazi iz marginalizovane zajednice.
U jednom intervjuu ste istakli da se žene iz romske zajednice po rođenju suočavaju sa višestrukom diskriminacijom. Šta za Vas predstavlja problem višestruke diskriminacije i koliko crnogorsko društvo mora dati šansu mladim ženama generalno da budu više uključene u svim pitanjima koja ih se direktno tiču?
Da, istakla sam da je žena samim rođenjem višestruko diskriminisana, i zaista to mislim, jer smatram da na samom startnoj liniiji nisu im date iste mogućnosti i šanse. Kada je u pitanju samo obrazovanje, svjedoci smo da djevojčice su u samom riziku da li će uopšte i završiti osnovno obrazovanje, a jedan od razloga jesu i dječiji ugovoreni brakovi, a kao posljedicu imamo i prekid obrazovanja, narušeno zdravstveno stanje i konstantni krug u vraćanju siromaštvu.
Svjedoci smo da djevojčice su u samom riziku da li će uopšte i završiti osnovno obrazovanje, a jedan od razloga jesu i dječiji ugovoreni brakovi.
Koliko se postiglo Strategijama za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori/ i koji su dometi ovakvih dokumenata?
Po relevantnim izvještajima strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori sve što je planirano do sada po strategiji za našu zajednicu ispred Ministarstva za ljudska i manjinska prava uglavnom je postignuto.
Ciljevi strategije 2021-2025, jeste i obezbijediti smanjenje cenzusa za političku participaciju Roma u Crnoj Gori sa 0.7% na 0.35%.Romski savjet kao krovna institucija Roma u Crnoj Gori je poslala ove godine inicijativu Odboru za izbornu reformu za smanjenje cenzusa do dana današnjeg nijesmo dobili odgovor. Očekujemo da će skorije ovaj odbor imati prije svega sjednicu i razmotriti našu inicijativu.
S obzirom da se svakodnevno bavite unaprijeđenjem položaja žena iz RE zajednice, kroz aktivizam u Centru za romske inicijative, koliko se radi na smanjenju velikog problema koji godinama postoji u romskoj zajednici, a to su ugovoreni brakovi?
Kroz aktivizam mi jesu fokus Romkinje i Egipćanke i zaista dječiji ugovoreni brakovi jesu problem, gdje se djevojčicama oduzima djetinjstvo, prekida obrazovanja, onemogućava zapošljavanje i narušava zdravstveno stanje. Kao posljedicu imamo konstantni krug siromaštva i neintegraciju u Crnogorskom društvu, sa generacije na generaciju. Mi kao Romski savjet smo podržali humanitarne donatorske večeri Centra za romske inicijative, u cilju prikupljanja sredstava za izgradnju prvog specijalizovanog skloništa za žrtve dječjeg ugovorenog braka, i nadam se će država i građanke i građani Crne Gori u većoj mjeri prepoznati ovaj problem i spoznati značaj rješavanja ovog problema i koliko sve navedeno utiče na mlade Romkinje i Egipćanke.